Instant karma (video)

Idi na sadržaj

Instant karma (video)

Nina Martinović Armbruster
Published by Nina Martinović Armbruster u Kolumne · 17 April 2019
Tags: karmatrkauličnatrkauzrokiposledicasvesnostduhovnost
Instant karma (video)

Sećajući se svojih mladalačkih dana ispunjenih sportskim takmičenjima, podsetila sam se jedne ulične trke na kojoj sam učestvovala još u osnovnoj školi. Osvojila sam tada srebrnu medalju i danima posle toga prepričavala kako mi je zlatna izmakla za dlaku.

U samom cilju, dok sam na izmaku snaga, ali potpuno uverena u svoju pobedu usporila korak, prestigla me je jedna devojčica, još mršavija, ali očigledno još izdržljivija od mene. Zvala se Božica. Jedna skromna, povučena i stidljiva devojčica koja se nikada nije gurala u prvi plan, za razliku od mene. Elem, sećajući se tako i te trke među ostalim sportskim dogodovštinama, odjednom mi se posle nekoliko decnija u glavi stvorila slika jednog detalja iz te trke: na izlasku iz jedne od ulica, malo sam više presekla jednu krivinu, moglo bi se reći da sam je dobrano skratila, i tako stekla dragocenu prednost u odnosu na druge takmičarke.

Kada mi je ta scena bljesnula u glavi, kao da mi se nešto silno teško spustilo na grudi. Obavio me je snažan osećaj stida, krivice, žalosti, neverice i razočaranja. Zar ja? Zar sam ja tako nešto bila u stanju da uradim? Zar da na prevaru pokušam da steknem prednost? I što je još važnije pitanje: zar sam tako snažno potisnula taj trenutak nepoštenja, da sam ga u potpunosti zaboravila? Zar je moguće tako duboko zatrpati u sebi nešto čega se stidimo, da to nešto decenijama posle toga nikada ne izbije na površinu? Da, moguće je. Ja sam eto, taj „detalj“ potpuno zaboravila i dugo se pitala zašto nisam pobedila u toj trci.Tada još nisam znala za izraz „instant karma“ i pravilo da ti se sve što uradiš - vrati. Samo se ne vrati u istom obliku, jer tada ne bismo naučili lekcije. Lekcije učimo kada shvatimo pravilo, kada uvidimo obrazac, a ne kada papagajski ponavljamo ono što vidimo ili čujemo. Tako se ne stiče mudrost.

A kako se desilo da mi se tek sada „vratilo pamćenje“? Jednostavno je: moja podsvest dozvolila je najzad da otkrijem taj delić sebe koji mi nikako nije drag. Dozvolila mi je to sada, kada sam dovoljno svesna da uvidim da je to bila jedna životna lekcija, a ne povod da sebe optužujem, kinjim, kritikujem i prezirem. Takvim osećanjima, čovek može sebi mnogo nevolje da privuče u život, i ma koliko bio dobar prema drugima, ako je prema sebi strog i grub u kritikovanju, život će u većini okolnosti prema njemu biti isto tako strog i grub. Takav je prirodni zakon. Kosmos teži ravnoteži. Malčice se pribojavam čega ću se još vremenom prisećati i postideti, ali se ne brinem previše, jer znam da ne treba sebe zbog grešaka da mrzim, treba da sebe i takvu prihvatim i više nikada slično ne ponovim. I treba da se zahvalim. Ne znam gde je danas devojčica božijeg imena Božica, ali joj šaljem iskrenu zahvalnost što me je pobedila i naučila važnu lekciju tog dana, da se i najmanji pokušaj prevare obije o glavu, kad tad. Žao mi je što sam pogrešila, drago mi je što je pobedila, a najdraže mi je što sam najzad i poentu svega toga shvatila. Bilo mi je potrebno tek nekoliko decenija, ali dobro, nije to tek tamo neki kurs, to je škola. Životna! Ta traje celoga života.    






0
reviews

Nazad na sadržaj