Neka sija

Idi na sadržaj

Neka sija

Nina Martinović Armbruster
Published by Nina Martinović Armbruster u Kolumne · 30 Oktobar 2020
Tags: suncealergijasunčanjezdravljesvesnost
Neka sija

Uvek me obraduje prognoza koja najavljuje produžetak leta. Biće još sunčanih dana, biće romantičnih zalazaka, biće svetlosti na pretek. A ako još bude i Miholjsko leto, pa to će biti radost najveća. Volim ja i kišu, kada osveži i opere sve prljavštine spolja i iznutra, a volim i sneg, kada se sve zabeli i škripi pod nogama. Volim i vetar koji donosi promene i miriše na daleke svetove, ali mi je Sunce nekako najdraže. Volim ga skoro kao planetu Zemlju. Doživljavam Sunce kao oca ljudskog roda, a Zemlju kao majku. Sunce je za mene simbol svega što je kosmičko, veliko, daleko i svetlo, a Zemlja je simbol brižnosti, hranjenja, davanja i oslonca. A ja sam kao njihovo dete. Spajam ih samim svojim postojanjem, svojim disanjem.

Kada stanem bosa na Zemlju i dopustim da me Sunce okupa svojim toplim zracima, svaki put osetim snažno strujanje kroz telo. Sve se one neke stare i ustajale energije pokrenu, kao da glavom bez obzira iz mene pobegnu i moje telo naglo živne. I misli se razbistre i budu nekako svetlije i čistije. Nije ni čudo što osećam takvo oduševljenje kada su ova dva kosmička tela u pitanju, a sa druge strane takvu odbojnost kada neko nešto od ta dva ne poštuje. Poznajem ljude koji kažu da ne vole Sunce. Neki su čak alergični na njega. Izlaze im neke bubuljice po koži i onda se od Sunca skrivaju. A u stvari, Sunce im pomaže da iz sebe kojekakve otrove izbace. Međutim, oni umesto da malo promisle koje su to supstance koje unose kroz hranu i piće ili kakvim se to hemikalijama mažu, pa im koješta u organizam ulazi kroz kožu, oni se od Sunca skrivaju, ne izlaze danju napolje i gutaju nove hemikalije da de vitamin nadoknade. Nekima se desi da naglo prestanu da podnose Sunce. I meni se dešavalo da čudno reagujem kada počnu sunčani dani, ali brzo sam shvatila suštinu priče: Sunce nam daje život na ovoj planeti, i Sunce je tu da ga podrži i zaštiti taj život koliko god je to moguće. Zato njegovi zraci prodiru duboko pod kožu, izbacujući na videlo sve one otrovne materije, koje smo u sebi nakupili.

Kada god dobijem neku neželjenu reakciju na Sunce, ja krenem u potragu za podacima o tome šta bi to moglo biti u mojoj hrani ili piću, što moje telo teško podnosi i što mu Sunce pomaže da lakše iz sebe izbaci. Dovoljno je da neko vreme ostanem sama sa sobom nakon što postavim to pitanje i odgovor uvek brzo stigne. Nekad se radi o previše procesuirane, industrijske hrane, često su u pitanju slatkiši, nekad su slatka ili  alkoholna pića, i sve te tako primamljive namirnice kojima ponekad teško odolim. Ali Sunce mi jasno pokaže o čemu se radi i onda je dalje izbor na meni.

Ja sam ta koja odlučuje da li mi više znači omiljeni slatkiš, piće, ili recimo konzervisana hrana od sopstvenog zdravlja i na kraju krajeva, od sopstvenog života. Ne znam za druge, ali meni je moj život drag i ne želim da ga tek tako odbacim. Zato se radujem Suncu i njegovom proterivanju kako tame sa planete, tako i tame iz mog tela. A kada svojom svetlošću pročisti moje telo, i moj duh nekako zasija.  Neka Sunce sija, samo neka sija, da čisti i prija.  



0
reviews

Nazad na sadržaj